Zbirka toplih, duhovitih priča raspoređenih po mjesecima u godini, pisana u prvom licu. Djevojčica Paulina P., razgovorljiva, puna ideja, snalažljiva i maštovita, uči svoju životnu školu na postupcima roditelja, prijatelja, baka, među školskim društvom. Uvijek ima što za reći, nešto za sanjati i ponešto za zažmiriti. Ipak, najbolje joj idu zaključivanje i pisanje P.S. -ova poslije svake priče.
Domišljata i lukava, lako će nas poučiti kako da maminu pažnju usmjerimo na sebe, kako da povećamo džeparac, kako da pričamo kada nam kažu da smo dosadni... ali će i pošteno priznati kada učini nešto što je daleko od lijepog i pristojnog ponašanja.
Odlomak:
Uf, kako je ove godine bilo dobro na moru! Ljetovala sam s mamom i tatom u iznajmljenom apartmanu na otoku Krku. Mislila sam da ću se užasno dosađivati, jer tamo nisam nikog poznavala. To je mami i tati bilo super. Tata je prije godišnjeg odmora rekao: - Želim otići negdje gdje me nitko ne poznaje. Da ni s kim ne moram razgovarati. - Ja isto tako! - suglasila se s tatom mama. - Ali, s kim ćemo se onda družiti? - pitala sam ja i okrenula očima. - Ni s kim! - vrisnula je mama. - Dosta mi je druženja. I poslovnog, i privatnog. - Želim buljiti u more i šutjeti. - Želim mirisati borovinu i meditirati. - A ja se želim s nekim na moru družiti - zatulila sam ja, iako sam unaprijed znala da će odabir mjesta za godišnji odmor biti isključivo prema izboru mojih preslatkih roditelja. Stigli smo na otok Krk, u grad Krk. To me je malo zbunilo. Kako i otok i mjesto mogu imati isto ime?...
Zbirka toplih, duhovitih priča raspoređenih po mjesecima u godini, pisana u prvom licu. Djevojčica Paulina P., razgovorljiva, puna ideja, snalažljiva i maštovita, uči svoju životnu školu na postupcima roditelja, prijatelja, baka, među školskim društvom. Uvijek ima što za reći, nešto za sanjati i ponešto za zažmiriti. Ipak, najbolje joj idu zaključivanje i pisanje P.S. -ova poslije svake priče.
Domišljata i lukava, lako će nas poučiti kako da maminu pažnju usmjerimo na sebe, kako da povećamo džeparac, kako da pričamo kada nam kažu da smo dosadni... ali će i pošteno priznati kada učini nešto što je daleko od lijepog i pristojnog ponašanja.
Odlomak:
Uf, kako je ove godine bilo dobro na moru! Ljetovala sam s mamom i tatom u iznajmljenom apartmanu na otoku Krku. Mislila sam da ću se užasno dosađivati, jer tamo nisam nikog poznavala. To je mami i tati bilo super. Tata je prije godišnjeg odmora rekao: - Želim otići negdje gdje me nitko ne poznaje. Da ni s kim ne moram razgovarati. - Ja isto tako! - suglasila se s tatom mama. - Ali, s kim ćemo se onda družiti? - pitala sam ja i okrenula očima. - Ni s kim! - vrisnula je mama. - Dosta mi je druženja. I poslovnog, i privatnog. - Želim buljiti u more i šutjeti. - Želim mirisati borovinu i meditirati. - A ja se želim s nekim na moru družiti - zatulila sam ja, iako sam unaprijed znala da će odabir mjesta za godišnji odmor biti isključivo prema izboru mojih preslatkih roditelja. Stigli smo na otok Krk, u grad Krk. To me je malo zbunilo. Kako i otok i mjesto mogu imati isto ime?...